kako zajebati ZET
vozim se tako jutros na posao, kako bih zaradio novce samo zato da ih mogu potrošiti. nakon mnogo razmišljanja, odlučio sam da ću ići javnim prijevozom. javni prijevoz je bolji zbog dva razloga - jeftiniji je nego vožnja osobnim automobilom i dok se vozim mogu igrati fallout shelter na svom debilnom telefonu. vozeći se, nezainteresiran za okolinu načuo sam neki razgovor koji je išao nekako ovako: "ja volim dirati svoje mačke. ali onako, u dobrom smislu.". njegov kolega nije ništa odgovorio. iskreno, ne znam niti kako bih ja reagirao da meni neki moj prijatelj kaže da voli dirati životinje, ali onako u dobrom smislu.
i dok sam razmišljao o tome na što se sve danas mladi pale, iz tog razmišljanja me prekinuo nekakav dubok glas: "dobar dan, kartu molim.". no dobro, poništio sam ju pri ulasku u autobus. problem je bio što mi je ta radnja bila vrlo uobičajena, a uvijek je izgledala otprilike ovako: uđem u autobus - kažem "dobar dan, jednu za četiri, molim." - poništim kartu i spremim tako poništenu kartu u džep. problem nastaje kad spremim tako poništene karte u džep, jer ih nikada ne vadim iz njega. sve do sad, kad su me to zamolili ZET-ovi kontrolori. i tako, u potpunoj nesvjesti da mi se u jakni nalaze karte još iz prošlog milenija, posežem rukom u lijevi gornji džep iste. vidim ima ih milijon i jedna te krenem tražiti koja je prava. i tako tražim i tražim, a kontrolor strpljivo čeka, s vremena na vrijeme pitajući potpuno bezvezna pitanja, kao što je primjerice: "zar vi skupljate karte iz svih vožnji?" i "jeste vi sigurni da ste poništili kartu?" itd. jedna starija gospođa je i potvrdila da sam ju poništio, ali je gad odlučio ne vjerovati joj. ne razumijem, zašto nije vjerovao toj simpatičnoj staroj bakici. pa lice joj je zračilo poštenjem i mudrošću, jer je bila stara, a stari ljudi su mudri. uglavnom, nakon nekoliko minuta uspio sam naći kartu i uvjeriti kontrolora da se zaista nisam švercao. ostatak vožnje je prošao u redu, ionako sam trebao sići na sljedećoj stanici.
kasnije, razmišljajući o tome, zaključio sam kako sam se lako mogao prošvercati na foru da kao tražim pravu kartu u tom cijelom kupusu i onda kad tramvaj stane na sljedećoj stanici samo kažem: "ispričavam se, ali ovo je moja stanica pa moram sići s tramvaja." i onda elegantno dočekam drugi tramvaj. dakle, da bi čovjek zajebao ZET i uspješno se švercao prvo mora mnogo uložiti u gomilu karata kako bi mu se to sve jedno dana lijepo isplatilo. drugi način je jednostavno popamtiti svakog kontrolora koji postoji i onda ih izbjegavati kad ih se uoči da planiraju ući u tramvaj. drugo i bolje ne znam. možda bi mi bilo najbolje da počnem hodati na posao. to je besplatno i sigurno bih izgubio u trbuhu, a dobio u novčaniku.
i dok sam razmišljao o tome na što se sve danas mladi pale, iz tog razmišljanja me prekinuo nekakav dubok glas: "dobar dan, kartu molim.". no dobro, poništio sam ju pri ulasku u autobus. problem je bio što mi je ta radnja bila vrlo uobičajena, a uvijek je izgledala otprilike ovako: uđem u autobus - kažem "dobar dan, jednu za četiri, molim." - poništim kartu i spremim tako poništenu kartu u džep. problem nastaje kad spremim tako poništene karte u džep, jer ih nikada ne vadim iz njega. sve do sad, kad su me to zamolili ZET-ovi kontrolori. i tako, u potpunoj nesvjesti da mi se u jakni nalaze karte još iz prošlog milenija, posežem rukom u lijevi gornji džep iste. vidim ima ih milijon i jedna te krenem tražiti koja je prava. i tako tražim i tražim, a kontrolor strpljivo čeka, s vremena na vrijeme pitajući potpuno bezvezna pitanja, kao što je primjerice: "zar vi skupljate karte iz svih vožnji?" i "jeste vi sigurni da ste poništili kartu?" itd. jedna starija gospođa je i potvrdila da sam ju poništio, ali je gad odlučio ne vjerovati joj. ne razumijem, zašto nije vjerovao toj simpatičnoj staroj bakici. pa lice joj je zračilo poštenjem i mudrošću, jer je bila stara, a stari ljudi su mudri. uglavnom, nakon nekoliko minuta uspio sam naći kartu i uvjeriti kontrolora da se zaista nisam švercao. ostatak vožnje je prošao u redu, ionako sam trebao sići na sljedećoj stanici.
kasnije, razmišljajući o tome, zaključio sam kako sam se lako mogao prošvercati na foru da kao tražim pravu kartu u tom cijelom kupusu i onda kad tramvaj stane na sljedećoj stanici samo kažem: "ispričavam se, ali ovo je moja stanica pa moram sići s tramvaja." i onda elegantno dočekam drugi tramvaj. dakle, da bi čovjek zajebao ZET i uspješno se švercao prvo mora mnogo uložiti u gomilu karata kako bi mu se to sve jedno dana lijepo isplatilo. drugi način je jednostavno popamtiti svakog kontrolora koji postoji i onda ih izbjegavati kad ih se uoči da planiraju ući u tramvaj. drugo i bolje ne znam. možda bi mi bilo najbolje da počnem hodati na posao. to je besplatno i sigurno bih izgubio u trbuhu, a dobio u novčaniku.
Primjedbe
Objavi komentar