sedamdeset osam tisuća kuna s puno računanja
sjećam se kad su nam još u osnovnoj školi govorili kako pripadamo srednje razvijenim državama svijeta. nedavno sam baš gledao gdje se danas nalazimo. pogledajmo što sam saznao. saznao sam (ovdje) kako je hrvatska 2016. godine imala bruto društveni proizvod (82. na svijetu) u vrijednosti 50 441 milijuna (čitaj pedeset milijardi i četiristo četrdeset i jedan milijun dolar ili tristo dvadeset sedam milijardi tristo pedeset dva milijuna i četiristo četrdeset tisuća kuna). dakle, hrvatska je te godine proizvela robe u toj, gore navedenoj vrijednosti. vjerojatno se nije sve uspjelo prodati, ali pretpostavimo da jest. prema tome, svaki hrvat koji je te godine živio u hrvatskoj, a prema ovome bilo nas je 4.2 milijuna. kad podijelimo bdp (50 441 milijuna) s brojem stanovnika (4.2 milijuna), dobit ćemo da je prosječni hrvat zaradio ili dobio (onaj koji nije radio, jel) skoro 12010 dolara. preračunato u kune, to bi danas iznosilo 77942.60 godišnje.
za osnovne troškove moje četveročlane obitelji to je i više nego dovoljno. otprilike 3200 mjesečno (38000 godišnje) nam ode na stanarinu + režije i 1000 - 2000 (zaokružimo na prosjek od 1500 mjesečno - 18000 godišnje) - prosječno potrošimo na stan, režije i hranu 56000 godišnje. sad se ja pitam zašto sam onda u minusu, kao i gomila ostalih ljudi koje znam i neznam? jer prema ovom izračunu, moja obitelj bi trebala imati 77942,6 * 4 - 56000 = 255770 kuna viška godišnje te bismo si moglil kupiti pristojan stančić u roku od dvije godine, čak i uz trenutno plaćanje stanarine i ostalih gluposti koje uz to moramo plaćati.
gledam ovdje koliki je hrvatski dug i u ovom trenutku on iznosi skoro 60 milijardi eura ili 453 milijardi kuna. kad bismo se svi skupili u kućanstva od po četiri osobe i dvije godine živjeli podmirujući samo naše osnovne potrebe godišnje štedeći 255770 kuna po kućanstvu (po četiri osobe), onda bi ispalo da bismo naš vanjski dug mogli vratiti za dvije godine, jer bismo godišnje vraćali 1 050 000 (broj kućanstava) * 255770 (ušteđenih kuna po kućanstvu) = 268 558 500 000 (dvjesto šezdeset osam milijardi petsto pedeset osam milijuna i petsto tisuća) kuna godišnje, čime bi naš vanjski dug ispario za dvije godine. još bismo bili i u plusu.
valjda nisam zajebao koji račun, jer u životu nisam vidio više od 500 kuna na jednom mjestu te zbog toga nisam imao potrebu vježbati matematiku s tolikim velikim brojevima. čini se da niti svi naši dosadašnji ministri financija također nisu u životu vidjeli više od 500 kuna na jednom mjestu jer niti njima ta računica ne ide nešto previše dobro. ipak smo svi mi zajedno dužni skoro 500 milijardi kuna.
gledam ovdje koliki je hrvatski dug i u ovom trenutku on iznosi skoro 60 milijardi eura ili 453 milijardi kuna. kad bismo se svi skupili u kućanstva od po četiri osobe i dvije godine živjeli podmirujući samo naše osnovne potrebe godišnje štedeći 255770 kuna po kućanstvu (po četiri osobe), onda bi ispalo da bismo naš vanjski dug mogli vratiti za dvije godine, jer bismo godišnje vraćali 1 050 000 (broj kućanstava) * 255770 (ušteđenih kuna po kućanstvu) = 268 558 500 000 (dvjesto šezdeset osam milijardi petsto pedeset osam milijuna i petsto tisuća) kuna godišnje, čime bi naš vanjski dug ispario za dvije godine. još bismo bili i u plusu.
valjda nisam zajebao koji račun, jer u životu nisam vidio više od 500 kuna na jednom mjestu te zbog toga nisam imao potrebu vježbati matematiku s tolikim velikim brojevima. čini se da niti svi naši dosadašnji ministri financija također nisu u životu vidjeli više od 500 kuna na jednom mjestu jer niti njima ta računica ne ide nešto previše dobro. ipak smo svi mi zajedno dužni skoro 500 milijardi kuna.
Primjedbe
Objavi komentar